Predstavljanje rečnika 5. marta 2004. godine 
u Laboratoriji za eksperimentalnu psihologiju u Beogradu

Danko Šipka, Rečnik tvorbenih formanata, 
- početne leksičke liste -
Biblioteka Rečnici, izd. Alma, Beograd 2003, 
str. 5-279.

Danko Šipka, Rečnik tvorbenih formanata

Piše: Darinka Gortan-Premk

Retke su prilike kada se radujemo nekoj stručnoj knjizi. Još ređe su prilike kada takvu knjigu dobijamo u vreme kada nam je baš potrebna; i potrebna upravo takva kakva je.

Knjiga sadrži: Uvod (5-12), Glosar (13-170), Indeks po značenjima (173-217), Indeks po vrsti tvorbenih ele menata i morfološkim modifikacijama (219-233), Indeks po frekvenciji sekvenci po leksemama (237-273), Statistika morfoloških modifikacija (277-279) i Sadržaj (281).

U Uvodu je nekoliko pododeljaka: a. Potrebe, b. Pojmovna mapa, c. Građa i kriterijumi odabira, d. Namera sastavljača, e. Rečnička mikrostruktura, f. Rečnička makrostruktura.

a. Obrazlažući potrebe za ovim rečnikom autor s pravom kaže: "U srpskoj i srpskohrvatskoj leksikografiji ne postoji alfabetski spisak svih tvorbenih formanata koji bi u kompaktnom obliku davao informancije o njihovim formalnim i značenjskim karakteristikama" (str. 5)[1].

Veoma je širok krug osoba koje će se ovim rečnikom služiti. To su i nastavnici i studenti srpskoga jezika (kao maternjeg ili kao stranoga), zatim i psiholozi kojima će građa iz ovog rečnika poslužiti za ispitivanje organizacije mentalnog leksikona, dalje, pesnici i teoretičari književnosti koji se bave versifikacijom, i, na kraju, to su i svi oni koji se bave tvorbom reči, posebno oni koji su sad u poslu oko druge seske Semantičko-derivacionog rečnika[2].

b. U okviru Pojmovne mape autor prvo daje definiciju tvorbenog formanta: "tvorbeni formant ... je svaki onaj u tom značenju nesamostalni (dakle, koji se ne pojavljuje kao zasebna leksema u tom značenju u kojem se pojavljuje kao formant) subleksemski elemenat, segmentalni ili nesegmentalni, raspoznatljivog vlastitog značenja, a koji modifikuje osnovu ili drukčije učestvuje u tvorenju samostalne lekseme. Značenje je raspoznatljivo ako u makar jednom primeru možemo dokazati obrazac značenjske modifikacije ili stvorenja značenja" (str. 6). Segmentalni formanti su: afiksi (sufiksi i prefiksi: lov-ac i a-valentan), cirkumfiksi (afiksi u prefiksalno-sufiksalnoj tvorbi: do-život-an) i afiksoidi (prefiksoidi i sufiksoidi: aero-zagađivanje i srbo-fob). Nesegmentalni formanti su "tvorbeni okvirovi, npr. [glavni broj], kao u [glavni broj]godišnji: trogodišnji" (Ibid.).

Uvođenje posebne kategorije formanata cirkumfiksa autor ubedljivo obrazlaže: "Razlog tome nije samo upotreba već ustaljenog naziva u globalnoj lingvistici nego prvenstveno to što što prvi i drugi deo cirkumfiksa imaju nerazloživo značenje, tako onda do-...-an u doživotan znači 'koji se odnosi na period do kraja X' i to značenje nije prost zbir značenja sufiksa i prefiksa. Ovo je još očiglednije u slučaju cirkumfiksa koji koristi diskontinuirani sufiks se. U primeru: naspavati se (=na-+spavati+se) cirkumfiks je na-...se (ne postoje oblici *naspavati i spavati se*) i njegovo je značenje 'učiniti X u dovoljnoj meri', što ne proizilazi iz značenja sastavnih delova" (str.6-7). U vezi sa cirkumfiksom dve stvari treba reći: prva je ta da termin cirkumfiks ne pominju ni najnoviji derivatološki radovi kod nas[3] (razume se, i u njima se govori o prefiksalno-sufiksalnoj tvorbi, ali se u takvoj tvorenici ne govori o složenom tvorbenom formantu) i druga je ta da se u njima uopšte ne pominje cirkumfiks: prefiks- ....se[4].

Uvođenje kategorije nesegmentalnog formanta autor objašnjava: "izdvojena je kategorija nesegmentalnog tvorbenog formanta, tvorbenih okvirova, da bi se objasnile pojave, sve češće u savremenim tekstualnim korpusima kombinacija sa zatvorenim korenskim skupovima, tipa dani u sedmici, meseci, brojevi, nazivi za boje i sl. Tako u primeru [glavni broj]godišnji suprasegmentalni formant [glavni broj] ima značenje 'x pomnoženo sa y', a y se popunjava segmentalnim značenjem iz zatvorenog korenskog skupa ... znanje tvorbenog okvira istovremeno je znanje celokupnog niza aktuelnih leksema" (str. 7). Autor dalje kaže: "mogli bi se izdvojiti i drugi nesegmentalni formanti, tipa operacija [zameni akcenat ili fonem x akcentom ili fonemom y], kao što imamo u primerima tipa: donositi : donašati, gde je suprasegmentaloni formant [zameni o u korenu sa a] ili sledeći (prilog) : sledeći (pridev), gde je suprasegmentalni formant [zameni akcenatski obrazac ... i morfološki priloški u pridevski završetak]", uz konstataciju o tvorbenoj morfemi -a- i o ovakvoj konverziji: "ne mogu se obraditi leksikografski u glosaru ovoga tipa, pa će im pažnja biti posvećena u narednim istraživanjima" (str.8).

Nekoliko napomena u vezi sa klasifikacijom.

Prvo. Nisu svi nesamostalni semantički elementi koji učestvuju i morfološkoj derivaciji istoga leksičkog ranga odnosno počeci i završeci izvedenih reči nisu istoga ranga.

Drugo. Završeci izvedenih reči, tipa - u nosač, pevač dvomorfemskog su sastava; oni u sebi sadrže i sufiksnu i obličku morfemu (nos+ Æ); sufiksna morfema prenosi apstraktnu semantičko-kategorijalnu informaciju, u našem slučaju - vršilac radnje, a oblička morfema prenosi gramatičke informacije, opet, u našem slučaju - imenica muškoga roda u nominativu jednine prvoga deklinacionog tipa. Kod nas je za ovakve dvomorfemske završetke reči uobičajen termin - tvorbeni formant.

I ono -a- u donašati sufiksna je morfema koja se u linearnom poretku nalazi neposredno ispred glagolske obličke morfeme -ti, i koja zajedno sa ovim -ti prenosi informaciju posebnog semantičko-kategorijalnog sadržaja, u kome je i gramatička informacija da je dobijena leksema glagol, i semantička da je proces označen tim glagolom imperfektivan i/ili iterativan, bez obzira na to da li je glagol u tvorbenoj osnovi perfektivan ili imperfektivan i bez obzira na to da li je on prost ili izveden: pasti - padati, leći - legati, dići - dizati, pa i izmisliti - izmišljati, ispustiti - ispuštati, ali i voditi - vodati, lete- ti - letati. Proces derivacije ovim modelom glagol (perfektivni, ređe inperfektivni)+a (+ti) po pravilu je praćen različitim morfonološkim alternacijama u glagolskoj osnovi i promenom akcenta u dobijenom glagolu (a to imamo i kod drugih formanata, npr. ruka - ručica, gde imamo i morfonološku alternaciju i promenu akcenta). Isto se -a javlja i u modelima imenica/ pridev/prilog/- broj/ zamenica+a+ti: brazda - brazdati, jak - jačati, uz određene morfonološke i akcenatske alternacije. Namesto ovoga -a- u ovakvim modelima javlja se i: -iva, -ova-, -ira-, -i-, -je-.

U svim ovim slučajevima odnosno u svim tvorbenim modelima u kojima je glagol ciljna leksema, kako ja razumem stvari, ne radi se o nesegmentalnom tvorbenom formantu -a-, već o segmentalnom sufiksnom formantu -ati, odnosno o formantima -ivati, -ovati, -irati, -iti i dr. Dakle, -ati (<-a-+-ti) isto kao -ište (<-išt+e u kućište, ili -ica (<-ic+a u ručica).

Slično je i sa sufiksoidima. I oni su dvomorfemskog sastava; npr. srb-ofob[5] (< srb-o-fob-6); od tvorbenih formanata razlikuju se značenjski i strukturno - njihov je semantički sadržaj puniji i konkretniji i neretko u svojoj strukturi imaju i spojni elemenat (kao u složenicama, srbofil, leksikolog).

Treće. Prefiksi su nesamostalne leksičke jedinice koje su na prelasku iz leksemskog u morfemski nivo[6]. Da li su prefiksi jednomorfemskog ili dvomorfemskog sastava - ne znamo. Izgleda da je prelazak iz leksemskog nivoa u morfemski praćen prelaskom iz dvomorfemske u jednomorfemsku kategoriju. Razume se, ovde se imaju na umu prefiksi nastali od dvomorfemskih predloga (od > od-). I izgleda da ovaj proces nije završen, bar tako sudimo po ortoepskom ponašanju nekih prefiksa u nekim govorima pred suglasnikom ili suglasničkom skupinom. Isp., npr., mrz+nja>mržnja, ali u raz-njištati se z ostaje nepromenjeno. 

I još nešto. Prefiksi ne nose gramatičke informacije.

Slično je i sa prefiksoidima.

Četvrto, predlog nešto drukčije klasifikacije formanata:

1. tvorbeni formanti a. sa sufiksom (lov-ac i donaš-ati), b. sa sufiksoidom (srb-ofob) i jedni i drugi su dvomorfemskog sastava;

2. a. prefiksi (pre-viđati), b. prefiksoidi (aero-izviđanje); i za jedne i za druge verujemo da su jednomorfemskog sastava, ili da teže da budu jednomorfemski;

3. cirkumfiksi (do-život-an i na-spavati se); složeni su formanti, koji u svome sastavu imaju na inicijalnom mestu ciljne lekseme jednomorfemski tvorbeni formant, a na finalnom dvomorfemski tvorbeni formant ili diskontinuirano se.

4. okvirovi (tro-godišnji).

c. Građa je uzimana iz priručnika o građanju reči, pre svega iz Babićevog, iz različitih rečnika i iz elektronskog korpusa novinskih tekstova pisanih na sva tri srpskohrvatska standarda. Tako je prikupljeno 1700 odrednica, "a onda je njihov broj redukovan primenom kriterija odabira" [7] (str. 9).

d. O nameri autor kaže: "Ovaj glosar zamišljen je kao prvi korak u smeru korpusne i statističke obrade tvorbenih formanata. Cilj mu je prvenstveno da pruži praktične informacije svojim korisnicima ne ulazeći u korpusnu frekvenciju tvorbenih elemenata (to je cilj daljih istraživanja)" (str. 10).

e. Rečnička mikrostruktura sadrži potrebne morfonološke i semantičke karakteristike. Npr. uz formant
-anin dati su sledeći podaci:
- morfološke karakteristike tvorbenog formanta: -anin -a (akk.=gen.) mask. [8];

- definicija značenja u odnosu na tvorbenu osnovu: 1. entitet povezan sa x-om;

- informacija o tome da li se i kako u tvorbenom procesu menja vrsta reči: ne menja vrstu reči dvorjanin,a (ak.=gen.) -in mask.;

- tvorbena analizu sa podacima o morfonološkoj promeni finalnog suglasnika a osnove: (=dvor +# anin)[9].

f. U pododeljku Rečnička makrostruktura autor navodi indekse koji su sastavni deo ovoga rečnika bez posebnog tumačenja njihove makrostrukture.

Glosar. Glosar je u nas jedini popis i rečnički opis tvorbenih formanata srpskoga jezika odnosno, kako bi rekao D. Šipka, srpskog/srpskohrvatskog jezika. Njegovu levu stranu čine tvorbeni formanti, i inicijalni, i finalni, i složeni, dati po abecednom redu redu. Npr.:


ab-pf. suprotno od X-a abnormalan,lna,lno adj. (= ab + normalan)

-ac -ca (acc. = gen.) masc. 1) muški stanovnik ili pripadnik X-a ne menja vrstu reči Asirac,rca masc. 
(= Asir[ija] +ac). 2)
muška osoba sa osobinom X ili
X-ovanja glagol/pridev/imenica > imenica krivac,vca masc. (= kriv +ac), 3) muško biće povezano sa X-om ne menja vrstu reči prasac, sca masc. (= pras[e] + ac), 4) entitet sa osobinom X pridev > imenica mekušac,šca (acc. = gen.)masc. (= mek + ušac)

I dalje, npr.:

na[GLAGOL] se X-ovati u dovoljnoj meri naspavati se (= na...se + spavati)

Ovakvo, abecedno ustrojstvo leve strane čini Glosar izuzetno preglednim; njime se mogu koristiti i oni kojima nije važan status traženog formanta, oni koji ne znaju ili u tom trenutku ne rzmišljaju da li se, npr., radi o formantu sa sufiksom ili sufiksoidom. Dalje, i gramatičke su informacije veoma pregledne, i istinite, razume se, onoliko koliko su istinita naša znanja o pojedinim leksičkim kategorijama. Npr., kod formanata kojima se grade imenice koje mogu imati dva roda - to je i rečeno, mada ne uvek, ni u ovome glosaru, ni u našim deskriptivnim rečnicima. [10]

-ina-ē fem. + masc. augmentativ ili pejorativ za X ne menja vrstu reči mostina,e fem. (= most + ina)[11]

Dalje, informacije o derivacionom procesu date su leksikografskim meta jezikom, ali razumljivim i običnom korisniku; one sadrže informaciju o morfološkim karakteristikama tvorbenog formanta, definiciju značenja u odnosu na modifikovani deo, opis značenja dobijene lekseme, podatak da li se tvorbenim formantom menja vrsta reči i primer tvorbene analize sa podatkom o morfonološkim alternacijama koje prouzrokuje tvorbeni formant.

Veoma je veliki broj tvorbenih formanata koji su dati kao leme; mislimo da ih je blizu 1500. Šteta što ih autor ili izdavač nisu prebrojali, i ukupno, i po kategorijama. 

Indeks po značenjima sadrži popis od oko 800 leksičkih semantičkih kategorija koje se kao ciljne dobijaju različitim semantičko-morfološkim variranjima. Npr.

augumenmtativ ili pejorativ za X > -čaga, -čina,
-čuga, -čurina, -dura, -enda, -ndra, -ērda, -erina,
-esina, -èskara, -èšina, -ètati, -ètina, -eto, -ičetina,
-ina, -isati, -o, -onjara, -oš, -ština, -tina, -tura,
-tùrača, -uga, -ùljaga, -ura, -urda, -urda, -ùrēnda,
-ùrina, -ùsina, -ùskara, -ušina

Indeks po vrsti tvorbenih elemenata i morfološkim modifikacijama ima tri dela 1. Sufiksi, 2. Prefiksi i 3. Okvirovi i cirkumfiksi. U prvome je dat popis mogućih gramatičkih izmena u procesu derivacije; njih je nešto preko 30. Npr.

broj > imenica

-ača, -ak, -āš, [BROJ]ē, -ica, -ina, -inka, -jac, -ka,
-rac, -stvo

broj > pridev
-ka­tan, -klasan, -razredan, -struk

broj > pri­log
-krat, -kratno, -put

broj/pri­log > pri­dev
-krilan

glagol > imenica

0, -a, -ácija, -āč, -ača, -ačina, -ačka, -aća, -áda,
-adžija, -agija, -aj, aja, -ajna, -ak, -aka, -alac, -alica, -àlija, -àlina, -alj, -alja, -āljka, -alo, -àncija, -àncija,
-anče, -ànija, -anj, -ánjac, -anje, -ánstvo, -ant,
-arija, -arija, -āš, -ašće, -āštvo, -at, -at, -átak,
-atelj, -àtēr, -ator, -atra, -ava, -avina, -àvina, -ávka, -azan, -aža, -ba, -be­nīk, -ca, -cija, -co, -če, -će,
-da, -e, -elac, -eli­ca, -elište, -elj, -elja, -èncija,
-ēnče, -eni­ca, -ènīk, -enja­ra, -enje, -enje, -ent, -er, 
-evina, -evo, -ež, -ež, -ica, -īč, -id­ba, -ija, -ijácija,
-īk, -ikātor, -ilac, -ilica, -īlja, -īljka, -ilo, -im, -ima,
-ina, -inče, -ing, -inja, -iōnica, -īr, -iša, -īšte, -it,
-ìtak, -itelj, -ivo, -ivo, -jant, -jēr, -kāt, -ki­nja, -ktor,
-la, -lac, -lac, -lar, -li­ca, -li­nje, -lja, -lja, -ljāč,
-ljāg, -ljága, -ljāj, -ljak, -ljika, -lo, -mo, -na, -nica,
-nīk, -nja, -njāk, -njava, -no, -o, -ok, -olica, -ònīk,
-onja, -or, -ōst, -ot, -òtina, -ovca, -sija, -st, -stvo,
-ša, -tak, -tant, -telj, -tor, -ušak, -utić, -va, -vina

Interesantno je da je da je veoma veliki broj derivacionih procesa kod kojih se vrsta reči ne menja:

ne menja vrstu reči

-a, -ac, -ac­kī, -ac­ko, -ača, -ačak, -ačak, -ād,
-áda, -adija, -adija, -adžija, -aga, -ahan, -aik, -aja,
-ajac, -ajica, -ajko, -ajlija, -āk, -ak, àkati, -àkati, -āl, -alac, -alica, -àlija, -àlija, -àlīnka, -alitis, -àlka,
-alnica, -alo, -an, -an, -ān, -anac, -ánac, -ánce,
-ánčanin, -ančar, -ančanin, -and, -ànica, -ànica,
-anik, -ànīk, -anin, -anin, -anj, -anja, -ánjac, -anjanin, -anjanin, -anka, -ánstvo, -ánstvo, -ánstvo, -ant, -ār, -ār, -ār, -ār, -ar, -ara, -árac, -árak, -áranin, -ara­nin, -àrati, -àrati, -arčanin, -árčanin, -àrica, -àrica, -àrica, -arīj, -arija, -arin, -arka, -árka, -ārni­ca, -ārnīk, -āroš, -ast, -āš, -ášanin, -āšan, -ášce, -àšica, -àšin, -at, 
-àtati, -àtik, -àtika, -av, -av, -avati, -ávati, -àvica,
-aža, -ba, -bog, -bolja, -bus, -ca, -cat, -cati, -ce,
-cē,  -cèntrizam, -cid, -cit, -ckati, -co, -čaga, -čak,
-čánac, -čančanin, -čanin, -čanka, -čar, -čar, -če,
-čica, -čić, -čić, -čija, -čija, -čina, -čina, -čuga,
-čurina, -ćanin, -ćar, -da, -dāć, -deka, -džija,  -e,
-ècak, -ècan, -èčak, -edžija, -efèndija, -eha, -èlīn,
-elj, -eljac, -eljak, -eljanin, -emija, -en, -enac, -ence, -enda, -endra, -ènīk, -enjak, -enjak, -enka, -er,
-ērda, -èrija, -èrija, -erina, -esa, -esati, -esija, -esina, -eska, -èskara, -est, -eša, -ešan, -èšina, -et, -eta, 
-ètati, -etica, -ètik, -ètika, -etin, -ètina, -etina, -eto, -èut, -evac, -evac, -evčanin, -ević, -ević, -evljanin,
-ēvlje, -ēz, -éza, -ež, -ežanin, -fiction, -fikácija, -fil,
-fob, -gonzija, -grafija, -hòličār, -ic, -ica, -icak, -ican, -ice, -ičac, -ičak, -ičanin, -ičār, -ičār, -ičast, -ičetina, -ičić, -ičina, -ična, -īć, -īć, -īć, -ìćanin, -īd, -ija,
-ijáda, -ijáda, -ijáda, -ijána, -ijánac, -ijanin, -ijāt,
-ijat, -ijatra, -ijera, -īk, -ik, -ika, -ikast, -ìkati, -ikav,
-ilac, -ilija, -īlj, -in, -ina, -ìnac, -ìnac, -ìnac, -inčanin, -inče, -ing, -inja, -injak, -injav, -inje, -inka, -ino,
-ìnstvo, -ìnština, -iònār, -iònāš, -iònēr, -ionzam, -īr,
-isa, -isati, -ist, -ista, -iša, -išav, -išćāk, -išćānac,
-išnik, -īšte, -it, -itanac, -itor, -ìvati, -ivati, -ìza,
-izam, -jac, -ejac, -jāšan, -jēr, -ka, -kan, -kàrati,
-kav, -kinja, -kinja, -kivati, -ko, -kovac, -kovati,
-kracija, -kratija, -kuša, -le, -lija, -ljak, -ljánac,
-ljànin, -ljat, -ljiti, -luk, -man, -manija, -mȁnt,
-mèrija, -mètrija, -mor, -na, -nac, -námenskī,
-námjenskī, -nica, -ničār, -ničār, -nīk, -nina, -njača,
-njāk, -njāš, -nje, -njica, -nōst, -o, -oba, -oč, -oīd,
-olica, -olija, -oljast, -ōn, -onja, -onjara, -ònjav, -or, -oranin, -oš, -ot, -ota, -ov, -ovac, -ovat, -ovčanin,
-ovetan,  -ovica, -ović, -ovilo, -ovina,  -ovište,
-ovjetan, -ovka, -ovljančanin, -ovljanin, -ovlje,
-ovnica, -ovnīk, -ovo, -ovština, -oza, -paša, -pàtija,
-rac, -rak, -rnica, -ro, -skòpija, -stvo,  -ša, -šćanin,
-šćak, -šćanac, -šćina, -šo, -štāk, -štanin, -ština,
-tar, -terápija, -tina, -tipija, -tis, -tka, -tura, -tùrača, -ucati, -uckati, -uga, -uh, -uha, -ukati, -ùljača,
-ùljaga, -uljak, -ùljast, -ùljica, -unjav, -unuti,  -ura,
-úrak, -urda, -ùrēnda, -urg, -ùrica, -ùrina, -ùrlija, -us, -ùsati, -ùsina, -ùskara, -uš, -uša, -ušan, -ušan, -ušar, -ušast, -ušav, -ušić, -ùšica, -ušina, -ušiti, -ùškast, 
-ùškast, -ùškati, -uška, -ušnica, -ut, -utak, -utan,
-ùtati, -uža, -vanin, -vati, -vinac, -zo

Spisak prefiksa i prefiksoida broji preko 600 jedinica, a spisak okvirova i cirkumfiksa oko 280.

O Indeksu po frekvenciji sekvenci po leksemama autor kaže: "Ovaj indeks daje frekvencijske podatke u leksičkoj listi od preko 210.000 reči za sve sekvence koje dele formu za većinu afiksoida navedenih u ovom glosaru. Tako onda podaci za sekvencu -a sadrže i afiks -a i morfološki nastavak -a i slučajno završno slovo -a. Indeks se daje i po frekvenciji u opadajućem nizu i alfabetski. Mada će frekvencijski podaci zasebnih kategorija (afiksa, nastavaka i slučajnih nizova) biti znatno korisniji, i ovakav indeks može biti koristan nastavnicima jezika i psiholozima budući da pokazuje i stepen prisustva i unekoliko stepen ambigviteta pojedinih sekvenci" (str. 237).

Da svedemo. Rečnik tvorbenih formanata nesumnjivo je veoma potreban i dobar priručnik. U njemu su sadržana sva, ili gotovo sva[12], znanja kojima raspolaže naša savremena derivatologija.

Dalji rad na ovome važnome projektu trebalo bi da se odvija u dve paralelne linije. Prva je ona koja bi podrazumevala dalji rad na derivatološkim istraživanjima i druga je ona koja bi bila usmerena na objedinjavanje, sređivanje i lematizaciju korpusa srpskoga jezika.[13]. I na jednoj, i na drugoj liniji, srećom, uveliko se radi.

Završićemo autorovim rečima "građa se predstavlja i kolegama jezikoslovcima kao vrsta poticaja na komentare za dalje faze projekta" (str. 10). I u skladu s njima sitnije primedbe i komentare uputićemo autoru direktno.

___________________

[1] Dalje D. Šipka upoređuje informacije date u Babićevoj tvorbi sa informacijama u ovome rečniku; takođe, govori i o razlici u metodološkim postupcima. Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku I. Klajna izišla je u isto vreme kad i Rečnik formanata, te je razumljivo zašto je D. Šipka ne pominje. 

[2] Semantičko-derivacioni rečnik, Sveska 1: Čovek - delovi tela, Novi Sad 2003.

[3] I. Klajn, Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku, knj.1, Beograd 2002 i knj. 2 , Beograd 2003, Semantičko-derivacioni rečnik i M. Radović-Tešić, Imenice s prefiksima u srpskom jeziku, Biblioteka JF, knj. 20, Beograd 2002.

[4] Kada smo već kod glagola naspavati se da vidimo šta o njemu i njemu sličnim kaže I. Klajn ugovoreći o prefiksima u odeljku Trazitivizacija (knj.1, 242): "U pojedinim kategorijama značenja, dodavanje prefiksa podrazumeva i pretvaranje prelaznog ili neprelaznog glagola u povratni: jesti - najesti se, spavati - naspavati se, piti - propiti se, trčati - rastrčati se i slično". 

I još nešto. Ni redaktorke, ni autori Semantičko-derivacionog rečnika ovakvo se nisu tretirali kao deo složenog formanta, kao deo cirkumfiksa. (Iz tog je razloga glagol naručati se, podveden pod prefiksalnu tvorbu, a ne pod prefiksalno-sufiksalnu; u daljim sveskama, i u elektronskoj verziji prve sveske ovo će biti ispravljeno).

[5] Nešto o segmentaciji. Kod D. Šipke segmentacija je srbo-fob, kako je i uobičajeno bez obzira da li se ova tvorenica smatra složenicom ili izvedenicom. Naša bi segmentacija bila drukčija. I evo zašto bi bila drukčija. Tvorenica srbofob u svojoj strukturi ima tri elementa: tvorbenu osnovu srb-, spojni vokal 
-o- i sufiksoid -fob. Dakle, struktura je kao u složenica; te ako tvorenice sa sufiksoidima smatramo složenicama, njihova bi segmentacija bila složenička, što u našem slučaju znači srbofob = srb-o-fob. Pitanje je šta učiniti sa spojnim vokalom -o-ako bismo tvorenice sa sufiksoidima smatrali izvedenicama; mislim da bi bolje bilo priključiti ovo -o- tvorbenom formantu nego tvorbenoj osnovi srb-, koja je zajednička za sve prvostepene derivate iz derivacionog gnezda sa leksičkom morfemom srb-; dakle, segmentacija bi bila srb-ofob

Napominjemo da S. Babić i I. Klajn tvorenice sa afiksoidima smatraju složenicama. Isp.: "Prefiksoidi i sufiksoidi nose značenje celih reči (odatle nazivi kao "vezane osnove" kod Babića ili "vezani leksički morfemi" kod kod Barićeve) i po tome su uporedivi sa imeničkim (ređe pridevskim ili glagolskim), osnovama, a različiti od prefiksa ili sufiksa. Tvorenice s njima, dakle, treba smatrati složenicama a ne izvedenicama" (Kajn, 144).

[6] D.Gortan-Premk, Polisemija i organizacija leksičkog sistema u srpskome jeziku, Biblioteka JF, knj. 14, Beograd 1977, str.15.

[7] Autor ne daje elemente na osnovu kojih je ustanovljen kriterij odabira.

[8] Za ovaj formant bilo bi dobro da je dat i podatak o obliku množine.

[9] # = znak za alternaciju nastalu jotovanjem, $ = znak za alternaciju nastalu palatalizacijom.

[10] Npr. u RSANU uz lavčina stoji m, a oba su primera kojima je ta lavčina potvrđena u ženskome rodu stara lavčina, prava lavčina.

Koliko zasad znamo o rodu imenica tipa pijanica, lola, bekrija, lavčina, one su pretežno ženskoga roda u sintagmatskoj poziciji sa atributom; ženskog i muškog su roda u rečenici u predikatskoj funkciji, kada su linearno udaljeni od subjekta; a pretežno su muškoga roda kada su u rečnenici determinisani odnosnom rečenicom linearno udaljenom. Isto je i sa imenicama zvrndalo, mazalo, i njihov rod zavisi od tipa kongruencije.

[11] Primer mostina svakako se omaškom našao iza kvalifikatora fem.+mask.; tu bi trebalo da stoji, npr. ljudina zato što su dvorodni derivati građeni po modelu imenica + ina samo oni koji označavaju živo biće; kada ne označavaju živo biće ove su imenice ženskoga roda.

[12] Razume se, sva znanja ni jedan priručnik ne može sadržavati sva znanja. Uzgred, u ovome nije zabeležen tvorbeni formant -ac, -aca: gvozdac, rebrac, dobrac. vedrac, modrac, mudrac; doduše, ovaj formant ne beleži ni I. Klajn; takođe nije zabeležen formant -lac, -lca: znalac, znalca.

[13] Uzgred dobro bi bilo da su jasno određene i vremenske i teritorijalne granice korpusa srpskog standardnog jezika, a još bolje bi bilo da je takvo određenje opšte prihvaćeno. I opet uzgred, mislim da standardni jezik obuhvata period od 1950. do danas; a taj bi se period mogao podeliti na onaj do 1980, i onaj posle toga. Teritorijalne granice srpskohrvatskoga jezika, razume se, nije teško odrediti. Mnogo je teže reći šta ulazi u korpus srpskoga jezika. Valjda se stoga o tome i ne govori. Mislim da bi se moglo učiniti sledeće: napraviti nekoliko izdvojenh korpusa, jedan sa teritorije Srbije, drugi sa teritorije Crne gore, treći sa teritorije Republike Srpske itd. Takvi bi se korpusi mogli prema potrebi spajati. 

I još nešto. Dobro bi bilo da je D. Šipka vremenski i teritorijalno odredio svoj korpus. Da je to učinio, manje bi zbunjivao podatak u Indeksu po frekvenciji dat za pa- : 2199.


Zatvori