Ne rascvjetavaj se prerano, cvjetaj kad dođem,
tek tad prvo pršti more i vaša pjena,
bademi, forzicije, žarko sunce, sjena –
dio bljeska i ja u snu.
Nesiguran sam, u dubini nespokojan,
bez bića, bez svjetlosti,
najčešće u naletu žalosti,
već sam i svoje ime prebolio,
ali nisam ništa izbjegao niti osvojio.
Amo tamo, cvjetaj kad dođem,
ja tražim i ne nalazim savjet dat,
da još jedanput tu je carstvo sreće i svjetlosti
i konačnog ostvarenja otkucan sat.
