Razgovori

Dušan Vidaković

MIŠLJENJE BUDUĆEG VREMENA

(Intervju: dr Jadran Zalokar, filozof, pesnik i slikar iz Hrvatske) ­

Filozof, pesnik i slikar iz Rijeke, Jadran Zalokar (Ljubljana, 1947) zvanje doktora nauka stekao је tezom o Arturu Šopenhaueru, da bi, pre dve decenije, uspostavio mišljenje planetarnog poliloga kao osoben sistem tumačenja, u prvom redu, duhovnosti Trećeg milenijuma. Paralelno sa tim, pružajući svojevrsnu umetničku potporu svojim pogledima na svet, on se posvetio stvaralačkim formama Dalekog Istoka, pre svega haiku poeziji i haiga crtežima. Nagrađivan i prevođen na svim meridijanima, dr Zalokar je autor sedam pesničkih i četiri knjige filozofskih ogleda, kao i jedne haiku antologije.

Gospodine Zalokar, možete li, u osnovnim crtama, ukazati na ključne karak­te­ris­tike mišljenja planetarnog poliloga?

- Mišljenje planetarnog poliloga je suvereni modus poliloškog mišljenja kao integralni dio ovodobne perenijalne duhovnosti i filozofije. Ono se izgrađuje artikuliranjem fenomenologije polilogizacije kao planetarizacije, to jest susretanja i međudjelovanja svjetonazora, ideja, vrednota i praksi svih duhovnih tradicija i kultura. Dimenzija polilogije procesualno stvara pretpostavke i načine planetarnog duhovnog/životnog zajedništva čovječanstva, danas i u dobu koje dolazi.

Šta je to što filozofskom pravcu koji baštinite daje originalnost? I doživljavate li neke mislioce kao svoje uzore i prethodnike, odnosno prepoznajete li sled­be­ni­ke mišljenja planetarnog poliloga?

- Svoj doprinos ne smatram „originalnim“. Mnogo zahvaljujem svojim duhovnim prethodnicima i Učiteljima. Preteče mišljenja planetarnog poliloga su Šri Aurobindo, Artur Šopenhauer, Čedomil Veljačić, Mirčea Eliade, Kostas Akselos i mnogi drugi. To su Učitelji koje sam susretao i učio od njih u različitim duhovnim i filozofskim tradicijama. In striktu, poliloško je mišljenje plod mog životnog puta u duhovnosti i filozofiji, jer sam preko 40 godina istraživao duhovne i filozofske tradicije Istoka i Zapada. U duhovnoj praksi to me je dovelo na put zena i tantre. Iako ovodobno, poliloško mišljenje pripada jednom budućem vremenu, tako da još dugo neću imati sljedbenika. Ali vjerujem da će ono biti poticaj i drugim oblicima poliloškog mišljenja.

Neke analize Vašeg dela donose zapažanje da je „Zalokareva filozofija od krvi i mesa“.

- Mišljenje planetarnog poliloga, koje je nastalo u ovom povijesnom trenutku, plod je mog duhovnog i životnog puta. U potpunosti, to je duhovna filozofija/mudrost koja se živi, u kojoj je svaki teorijski diskurs sastavni dio duhovnog života i evolucije spram višeg spiritualno savršenijeg života. Na putu hoku-zena i prematantre tome i svjedočim pokazujući u određenim aspektima mogućnosti i domete same polilogije. Sastavni dio toga je i Staza Čiste Riječi, to jest haiku pjesnikovanje.

Ipak, složićete se sa kritičarskim рrocenama da ste Vi „filozof vremena koje do­lazi“.

- Filozof – da, ali u prethodno kazanom značenju. To nadilazi značenje filozofije u kontekstu zapadnjačke metafizičke tradicije ili suvremenih postmetafizičkih koncepcija. „Filozofija“ je ovdje mišljenje/življenje u smislu zen, daoističke ili tantričke mudrosti i duhovne prakse. To je i konkretizacija onoga što implicira poliloško mišljenje. To je i staza haijinstva.

Bilo bi zanimljivo da napravite paralelu između široko upotrebljavanog pojma glo­ba­lizacija i termina planetarizacija, koji Vi često koristite.

- Globalizacija je procesualnost koja se zbiva u svjetovnoj materijalnoj dimenziji; planetari­zacija u duhovnoj dimenziji. Procesi planetarizacije su mnogo suptilniji i kriptiziraniji od svega onog što se zbiva na području ekonomije, politike, tehnologije... Oni ozbiljuju planetarnu polilogiju različitih duhovnih vrednota i načina života različitih duhovnih tradicija i kulturnih area. U mnogočemu su ti procesi komplementarni u stvaranju planetarnog svijeta novog doba.

Neretko pominjete budućnost, međutim sve su jasniju uvidi o neizvesnoj sut­rašnjici civilizacije i nužnosti održivog razvoja, pri čemu ste i Vi, u svojim ogledi­ma, govorili o «nemaru suvremenog homo barabrusa» i, sledstveno tome, od­no­su ekologije i polilogije.

- Zanimljivo pitanje. Ekološko mišljenje i djelovanje integralni je dio onog poliloškog, i u biti je anti-globalizacijsko. Duhovne tradicije Istoka in nuce su duboko „ekološke“ smatrajući prirodu i svako biće svetim i božansko vrijednim. Suvremena zapadnjačka ekologija zapravo mate­rijalizira i konkretizira u ovom aspektu neke vrednote duhovnih nauka Istoka. Ekološko znači da ono poliloško planetarno djeluje unutar globalizacijskog.

Kao što je u prologu ovog razgovora istaknuto, Vaš doktorat se bavio Arturom Šopenhauerom. Pa, kakav je danas Vaš odnos prema začetniku metafizičkog pesimizma?

- Šopenhauer je bio prvi u metafizičkoj filozofiji Zapada koji je koncipirao poliloške moguć­nosti Istoka i Zapada u kontekstu vlastitog metafizičkog sustava. On je u korpus zapadnjačke filozofije inkorporirao duhovne vrednote indijske duhovnosti – opet naglašavam, u kontekstu svoje filozofije. Učinio je inicijalno prvi veliki korak prema poliloškoj istini našeg vremena. Doktorirao sam s tezom o tom velikom suvremeniku Hegela koji je glorificirao status Zapad­njačkog Uma. Šopenhauer je zaista bio filozof budućnosti, to jest našeg i budućeg vremena.

Na književnom planu već duže vreme ste potpuno privrženi haikuu?

- Planetarizacija implicira i polilogiju različitih kultura i iskustava umjetničkog bivstvovanja. Neka postaju izričito planetarno prisutna, tako i haiku pjesnikovanje. Ono dolazi iz zen daoističkih duhovnih tradicija, a danas postaje sve više i suvereni modus suvremenog poetskog izraza. Iako je haiku izvorno zen staza Čiste Riječi i više je od poezije samo kao jedne književne vrste pjesništva – on se planetarno prihvaća u svom literarnom modusu i dalje razvija kroz specifičnosti pojedinih nacionalnih književnosti i osobenosti haikuista. Danas se haiku piše u gotovo svim zemljama svijeta. Ta procesualnost donosi i razvojne tendencije i specifična udaljavanja od klasičnog haikua. Haiku senzibilitet i poetska kaza su posebiti poliloški fenomen suvremene duhovnosti i duhovnog pjesnikovanja.

Aktivni ste i na izuzetno živoj haiku sceni svoga grada.

- Društvo haiku pjesnika-Rijeka djeluje već preko deset godina. Nešto manje prisutna je i naša veb stranica „Karolina riječka“. Objavili smo tridesetak i više haiku zbirki, organizirali 12 međunarodnih haiku susreta. Naši haiku pjesnici objavljuju u međunarodnim haiku časo­pisima, sudjeluju na haiku susretima, zastupljeni su u svjetskim haiku antologijama. Haiku se danas piše u cijelom svijetu, malo je koja nacionalna književnost a da u njoj nije zastupljen haiku. Haiku pjesnikovanje najbolji je primjer planetarne polilogije u modusu književnosti i poezije.

Stiče se utisak da se filozofija i pesništvo uzajamno uzorno dopunjuju u Vašem opusu?

- Do zena sam došao preko hoku-trostiha.To sve govori. Haiku pišem preko četrdeset godina. Uvjetno rečeno, živio sam zen i prije nego što sam izučio njegovu tradiciju. Isto tako i moje spiritualno slikarstvo ili slikanje/crtanje haiga. Umjetnost i filozofija urasle su prirodno u duhovnu praksu i metodu. Put je bio jedan isti. Jedno savršenstvo teži drugom savršenstvu. Umjetnost i filozofija unutrnji su čimbenici/sudruzi spiritualnosti, ne nešto spoljašnje kozmosa osobne duhovnosti. Umjetnost se samo sve više spiritualizira a filozofija prerasta u životnu mudrost. Poliloško postaje integralni dio konkretne egzistencije i svakidašnjeg života. Ništa apstraktno, ništa transcendentno, ništa stvoreno u nekom diskursu! Sve to služi harmo­niziranju i spiritualiziranju života i djeluje kao moćna snaga suprostavljena svemu onome što prijeti barbarizacijomu dimenziji materijalnog i globalizacijskog. Živjeti poliloški otvoreno, čis­to i istinski predano onom duhovnom i humanom.

Haigama koje prate Vaše i stihove mnogih drugih autora posvetili ste se u pro­tekloj dekadi nakon što ste tri decenije, kao likovni umetnik, razvijali stil spiritu­al­nog slikarstva.

- Tradicionalni haiku trostih propraćen je često i haiga crtežom. To iskustvo komple­men­tarnosti Čiste Riječi/Čistog Crteža prisutno je i u mom haiku pjesnikovanju. Haiku je kvinte­sencija Riječi, a haiga je kvintesencija Likovnosti. To su najčišći, najsuptilniji, najsavršeniji modusi pjesničke riječi i likovnog izraza. U određenom značenju, to je spiritualizacija pjesnič­kog i likovnog bivstvovanja, zen staza Čiste Riječi/Čiste Linije. Ono implicira prijateljevanje sa svim pojavama i bićima između Neba i Zemlje, nagovor bića da se pojave u svom duhovnom savršenstvu, ono jest radost susretanja i prepoznavanja, bliskosti i ljepote, ono je hodočašće skrivenoj istini i ljepoti svijeta, spiritualiziranje svakodnevnog života, blagoslov bića i blagoslov bićima, staza Riječi na putu Ljubavi.
 

nazad