I VIDEH KNJIGU
I videh knjigu kako leti
u njoj pobrojane sve ptice
insekti, ribe, bilje;
ime joj je: čuvar reči.
I videh knjigu kako leti
u njoj zabeleženi svi glasovi,
zvuci talasa, groma;
ime joj je: harmonija vasione.
I videh knjigu koja leti
u njoj reči slikara
pisaca, istraživača;
ime joj je: stojim pred istinom.
I videh knjigu koja leti
u njoj imena svih ubica
silnika, sanjara rata;
ime joj je: nevera i neistina.
Ime joj je, tugo,
ime joj je, bole neizrecivi:
zaborav istorije, mladosti,
skok srca u ništavilo.
POĐI LJELJO, NA VODU NA TISU
Na Duhove, Ljeljo, kreni
kralja i kraljicu, družinicu
i dvorkinje pune igre
nek sve igra, nek sve peva.
Nek kralj mačem seče navije,
paunovo pero od uroka leči,
jaje strašnik, praporcima korak hitri
ti zaštiti.
Nek rusalja, nek vilarka
u trans padne, vidilica,
nek sa Tisom mrtvom zbori,
ko sa sestrom, ko sa majkom.
Aooj, Tiso, kleta, poharana
svi bunari oko tebe mrtvi
belim platnom, Ljeljo, lice sakri
lice smrti.
Kumovi su leđa, grudi
peškirima prekrstili, krstonosci,
da sve rodi, da sve rađa
obilato.
Sad oživi Hriste Spase,
sada zovi Lazara iz Tise,
skloni zlatne konje
što po reci jezde
skloni penu, grivu smrti.
