LUTAM I PONAVLJAM
besciljno lutam i ponavljam
metla je u uglu drška je u uglu
metla nije u uglu kofa je u uglu
metla je u uglu ili šešir je na ormaru
izlazi iz sjećanja kao što ja iz sebe izlazim
ako kiša pada tad je polje mokro
do tebe toliko do neba od tebe koliko od smrti
kažnjenik je malen ili okno je veliko
govor je slika zbilje slika stanja i značenja
i niko ne može potpuno znati moj govorni svijet
uprkos epilogu kojim smo osuđeni na ćutanje
kao vrtlar koji u ćutanju njeguje korijene
čekajući osvetu da im i ruže posiječe
o hoće li htjeti ljeto da te vrati
i tamo s onu stranu trava
ko će koga pitati i hoće li pitati
da li je Margaret voljela Fausta
kao što sam ja volio tebe učeći od vjetra
kako se miluju trave bez obzira na godišnja doba
TU SMO
tu smo ko razgranato suvo drvo sa dva stabla
tu smo ko ostaci starog mosta bez obala
na drugom nas mjestu nema
tu smo kao dvije lične zamenice sa dva puta
tu smo ko trn vatra i dim u snu tu smo
na drugom nas mjestu nema
sve se bojim da mi nismo tamno lice ponornice
da mi nismo klupko crno dok u pjesmi snujem
ljubav
DIO NAŠEG LICA
kako ću
u prvom licu
kad niko
lica nema
ili možda
moja tuga hoće
da postane
južno voće
ili to sjenka
sigurno hoda
bez zastoja
bez premišljanja
bez razmaka
između nas
kao da
u flori i fauni
nešto nije u redu
za još koji
uspravan hod
ili u svakoj lokvi
vidim
dio našeg lica
ZA INAT
da budem korov iz zavičaja
da nastavim vašu zapuštenu dušu
za inat
da budem kopriva u vašem snu
da me pojedete za poslasticu
za inat
da budem kamen u vašim srcima
da njime nikog ne ogrijete
za inat
da budem led u vašoj duši
da vam nikad ništa ne procvjeta
za inat
da vam budem zmijsko klupko pod jastukom
da sna nemate ni želje ni kajanja
za inat
