Iz novih knjiga

Pavle Goranović

Cinober

(„Crnogorsko društvo nezavisnih književnika“ – „Buybook“, Podgorica – Sarajevo, 2009)
 

GRAD KOJI NESTAJE

Slušam ljude, stvari,
Slušam ljude, utvare:
„Ovo je grad koji nestaje, grad koji lagano guta ljude.
Nema u njemu života,
mrtvi su drvoredi njegovih parkova.
Rijeke su njegove tamne, na razrovanim ulicama
osjeća se samo na trulež.
U njegovim višespratnicama stanuje
samo mrtvačka hladnoća ljudi koji ne govore
ni među sobom ni sa sobom.
Nikad se ovdje život nije nastanio.
Jedino je prošlost ovoga mjesta živa.
Njegove ulice sve odreda putevi su koji nikud ne vode.
Ni sa čim se ovaj grad ne graniči, sa svih je strana zatvoren.
Možda je ovo samo jedan od podzemnih gradova,
koji je iskrsnuo iznad zemlje.
Ispod zemlje svakako je njegovo biće,
ni sa čim živim on nije uporediv.
Njegovi ljudi blijede su utvare, ljudi bez osobina,
djeca su ovdje nalik odbačenim plastičnim igračkama.
Ovog grada nema na geografskim mapama,
nije ni na jednom kopnu, niti na jednoj obali.
Mrtvi su stanovnici grada koji nema svoje sadašnjosti.
Njegovi hroničari su odbjegli u živa mjesta
– sad niko ne ispisuje njegovu svakidašnjicu.
Nepoznat je ljudima, nepoznat naukama,
nigdje nema podataka o njegovoj veličini,
strukturi stanovništva, reljefu i klimi.
Pred kakvim je vojskama nestao ovaj grad
koji nema svoje junake, svoje osnivače,
gradske lude i dane praznovanja?
Ko je preuzeo ovaj grad kad mu je bilo najteže?
Utvare hodaju po njegovim trgovima –
to je ludačka igra strašnih maski.
Ovo je grad koji nema svoje godišnje doba,
njegovi ljudi su zaustavljeni
u ko zna kad napravljenim grimasama,
zastali u odavno napravljenim koracima.
Ne mijenjaju se datumi na njihovim kalendarima
njihovi časovnici uvijek pokazuju isto vrijeme.
Svud naokolo samo figure na ogromnoj šahovskoj tabli,
tijela obučena u duše mrtvih ljudi.
Nema ovdje života, ovo je grad koji lagano guta ljude,
grad koji nestaje.”
Posvuda samo sjenke, sjenke...
 

nazad