Autori


Radosav Stojanović

Radosav Stojanović

Ro­đen 1950. go­di­ne u Pa­ru­nov­cu, kod Kru­šev­ca. Di­plo­mi­rao srp­sko­hr­vat­ski je­zik i ju­go­slo­ven­sku knji­žev­nost na Uni­ver­zi­te­tu u Pri­šti­ni. Bio je no­vi­nar, ured­nik i glav­ni i od­go­vor­ni ured­nik (1990–1993) li­sta Je­din­stvo i di­rek­tor Po­kra­jin­skog na­rod­nog po­zo­ri­šta (1993–2004). Bio je re­dov­ni hro­ni­čar i ko­lum­ni­sta Knji­žev­ne re­či s Ko­so­va i Me­to­hi­je (1985–1988), pred­sed­nik Knji­žev­nog dru­štva Ko­so­va i Me­to­hi­je (1990–1992). Bio je ured­nik u ča­so­pi­su Stre­mlje­nja i glav­ni i od­go­vor­ni ured­nik Srp­skog ju­ga (2004–2006). Član je Udru­že­nja knji­žev­ni­ka Sr­bi­je i Udru­že­nja no­vi­na­ra Sr­bi­je. Knji­ge pe­sa­ma: Ino­slo­vlje (1979). Ru­ko­pis če­mer­ski  (1982), Đa­vo­lja ško­la (1988), Po­vra­tak na ko­lac (1990), Si­dro : pe­sme (1993), Ne­tre­mi­ce (2003. i 2004), Tre­pet (2007). Knji­ge pri­po­ve­da­ka: Ari­to­no­va smrt (1984), Apo­krif­ne pri­če (1988), Mr­tva stra­ža (1988. i 1997), Kraj sve­ta (1993), Go­spo­dar uspo­me­na (1996), Ži­vi zid (1996), Mo­li­tva za de­čan­sku iko­nu (1998), Hri­sto­vi sve­do­ci (2001), Cr­no­trav­ske pri­če (2002), Vla­sin­ska svad­ba (2004), Euri­di­ki­ni pro­si­o­ci (2007). Ro­ma­ni: Di­vlji ka­lem (2002), An­ge­lus (2004), Me­se­če­va la­đa (2005). Pu­bli­ci­sti­ka: Ži­ve­ti s ge­no­ci­dom : hro­ni­ka ko­sov­skog beš­ča­šća 1980–1990 (1990). Dra­me: Mr­tva stra­ža (1993), Kri­vo­vo i dru­ge dra­me (2003). Dra­me ob­ja­vlje­ne iz­van knji­ga: Pro­past sve­ta na Ve­lig­dan (Te­a­tron, 107, 1999), Sen­dvič (Srp­ski jug, 5, 2006). Ži­vi u Ni­šu i na Če­mer­ni­ku.