Autori


Dušan Stojković

Ro­đen 1948. u Be­o­gra­du. Pe­snik, pri­po­ve­dač, knji­žev­ni kri­ti­čar, ese­jist, an­to­lo­gi­čar. Ured­nik Šu­ma­dij­skih me­ta­fo­ra (Mla­de­no­vac). Ob­ja­vio je knji­ge po­e­zi­je Ma­lo sun­ce (2004) i Smrt­Ko­va­nje ⁄ Smrt­Ko­ve­nje (2008); pro­ze: Sne­vo­mrak, kaf­ki­ja­de (2006), Snov­ni slo­var (2007) i Reč­nik du­bro­vač­kog je­zi­ka (2000). Na­pi­sao je kri­ti­ke Ba­šti­ni­ci i sa­put­ni­ci (2007) i Hleb ka­me­na i ne­ba (2010). An­to­lo­gi­je: Re­či u iz­lo­gu gra­da (1999), Ne­bo je­zi­ka (2002), Huk du­še (2003), Te­lo u te­lu (2003), Lir­ski bruj Šu­ma­di­je (2004), Sno­vi bi­ća (2004), Dah re­či (2005), I sno­vi i ja­va (2005), Rud­ni­ci sno­va (2006), Gra­ma­ti­ka smr­ti: Ime­ni­ce (2006), Zr­ne­vlje sve­tlo­sti (2007), Gra­ma­ti­ka smr­ti: Pri­ro­ci (2007), Gra­ma­ti­ka smr­ti (2008), Gra­ma­ti­ka smr­ti: Pro­za-Ida (2009). Ži­vi i ra­di u Mla­de­nov­cu.