Autori


Adam Puslojić

Adam  Puslojić

Ro­đen 1943. u Ko­bi­šni­ci kod Ne­go­ti­na. Zbir­ke pe­sa­ma: Po­sto­ji ze­mlja (1967), Pa­dam ka ne­bu (1970), Idem smr­ti na pod­ši­ša­va­nje (1972), Ne­gle­duš (1973), Re­li­gi­ja psa (1974), u dak­ti­lo­graf­ski vez (1977), Ple­sme (1977), Pre­lom (1979), Da­ro­da­vac (1980), Oko­va­na usta (1982), Ka­pi­ja na is­to­ku (1987), Kr­vo­tok (1987), Ono­ze­mlja (1988), Pan­de­mo­ni­jum (1989), Mu­zej cr­ne kra­ji­ne (1989), Pe­sme iz sen­ke (1992), Sa­rin­dar (1997), Oče­vi­dac (1998), Zi­da­nje is­toč­nog pla­ča (1998), Ras­pel­nik (2002), No­vi go­spo­dar va­zdu­ha (2003), Pe­sme iz He­ri­sa­ua (2003), Knji­ga Ada­mo­va (2004), Ne­gle­duš (2007), Bo­ra­vak i stid (2007) i Okaj­ni­ce (2007). Na ru­mun­skom je­zi­ku je ob­ja­vio šest zbir­ki pe­sa­ma: Pla­čem, ne pla­čem (1995), Osta­tak (1998), Sti­ho­vi u ho­du (2003), Iza­sla­nik za sno­ve (2006), Bru­še­no ću­ta­nje (2006), Smrt­ni, šta je va­ma (2007), Haj­de da go­vo­ri­mo (2008), Asi­me­tri­ja bo­la (20082009). Ob­ja­vio je oko se­dam­de­set knji­ga pre­vo­da sa ru­mun­skog i ru­skog je­zi­ka. Nje­go­ve su pe­sme u pre­vo­du ob­ja­vlje­ne u Ru­mu­ni­ji, Ita­li­ji, Ma­ke­do­ni­ji, Fran­cu­skoj, Ru­si­ji, Ne­mač­koj, Bu­gar­skoj, Ma­đar­skoj, Ma­le­zi­ji, Be­lo­ru­si­ji, Mol­da­vi­ji. Za knji­žev­ni i pre­vo­di­lač­ki rad do­bio je niz na­gra­da: Mi­lan Ra­kić, Mi­loš N. Đu­rić, La­zar Vuč­ko­vić, No­li­to­vu na­gra­du, Zlat­nu znač­ku KPZ Sr­bi­je, Zlat­ni be­o­čug KPZ Be­o­gra­da, Sep­tem­bar­sku na­gra­du, Vu­ko­vu na­gra­du, Sve­ti Đor­đe, Zlat­ni Or­fej, Kru­nu Kne­za La­za­ra, Ve­li­ko Us­pe­ni­je Bo­go­ro­di­či­no, Po­ve­lju Mo­ra­ve i dru­ge. Član je me­đu­na­rod­nog PEN-a i do­bit­nik broj­nih me­đu­na­rod­nih pri­zna­nja i na­gra­da (u Ru­mu­ni­ji, Ita­li­ji, Ma­ke­do­ni­ji i Ne­mač­koj), a na dva ru­mun­ska uni­ver­zi­te­ta pro­gla­šen je po­ča­snim dok­to­rom. Od 1995. go­di­ne je i po­ča­sni član Aka­de­mi­je Ru­mu­ni­je, kao pr­vi srp­ski knji­žev­nik po­sle Jo­va­na Du­či­ća. Po­e­zi­ja Ada­ma Pu­slo­ji­ća ob­ja­vlje­na je u vi­še od dvadeset an­to­lo­gi­ja u ze­mlji i sve­tu.