Rođen 1943. u Kobišnici kod Negotina. Zbirke
pesama: Postoji zemlja (1967), Padam ka nebu (1970),
Idem smrti na podšišavanje (1972), Negleduš (1973),
Religija psa (1974),
u daktilografski
vez (1977),
Plesme (1977), Prelom (1979),
Darodavac (1980), Okovana usta (1982), Kapija na
istoku (1987), Krvotok (1987), Onozemlja (1988),
Pandemonijum (1989), Muzej crne krajine (1989), Pesme iz
senke (1992), Sarindar (1997), Očevidac (1998),
Zidanje istočnog plača (1998), Raspelnik (2002), Novi
gospodar vazduha (2003), Pesme iz Herisaua (2003), Knjiga
Adamova (2004), Negleduš (2007), Boravak i stid (2007) i
Okajnice (2007). Na rumunskom jeziku je objavio šest zbirki
pesama: Plačem, ne plačem (1995), Ostatak (1998),
Stihovi u hodu (2003), Izaslanik za snove (2006), Brušeno
ćutanje (2006), Smrtni, šta je vama (2007), Hajde da
govorimo (2008), Asimetrija bola (2008–2009).
Objavio je oko sedamdeset knjiga
prevoda sa rumunskog i ruskog jezika. Njegove su pesme u prevodu
objavljene u Rumuniji, Italiji, Makedoniji, Francuskoj, Rusiji,
Nemačkoj, Bugarskoj, Mađarskoj, Maleziji, Belorusiji, Moldaviji.
Za književni i prevodilački rad dobio je niz nagrada: Milan Rakić,
Miloš N. Đurić, Lazar Vučković, Nolitovu nagradu, Zlatnu značku KPZ
Srbije, Zlatni beočug KPZ Beograda, Septembarsku nagradu, Vukovu
nagradu, Sveti Đorđe, Zlatni Orfej, Krunu Kneza Lazara, Veliko
Uspenije Bogorodičino, Povelju Morave i druge. Član je
međunarodnog PEN-a i dobitnik brojnih međunarodnih priznanja i
nagrada (u Rumuniji, Italiji, Makedoniji i Nemačkoj), a na dva
rumunska univerziteta proglašen je počasnim doktorom. Od 1995.
godine je i počasni član Akademije Rumunije, kao prvi srpski
književnik posle Jovana Dučića. Poezija Adama Puslojića
objavljena je u više od dvadeset antologija u zemlji i svetu. |