Autori


Nenad Grujičić

Nenad Grujičić

Ro­đen 1954. go­di­ne u Pan­če­vu. Di­plo­mi­rao  ju­go­slo­ven­sku i op­štu knji­žev­nost na Fi­lo­zof­skom fa­kul­te­tu u No­vom Sa­du. Bio je glav­ni ured­nik stu­dent­skog knji­žev­nog li­sta To jest (1978–1980) i ured­nik po­e­zi­je Gla­su omla­di­ne (1980–1981). Bio je pred­sed­nik Dru­štva knji­žev­ni­ka Voj­vo­di­ne (1993–1997) i pred­sed­nik Sa­ve­ta Me­đu­na­rod­nog sa­lo­na knji­ga i Da­na La­ze Ko­sti­ća u No­vom Sa­du (2000–2004).  Pi­še po­e­zi­ju, pro­zu, ese­je, kri­ti­ke, dra­me i po­le­mi­ke. Kao stu­dent knji­žev­no­sti ob­ja­vio je dve pe­snič­ke knji­ge – Ma­ter­nji je­zik (1978) i Li­ni­je na dla­nu (1980), a po­tom Vr­vež (1985), Car­ska na­mi­gu­ša (1990), Ja­dac (1993),  Pu­sta sre­ća (1994, 1995, 1996), Ma­ter­nji je­zik i pe­sme pri ru­ci (1995), Log (1995), Cvast (1996, 1997), Sno­vi­lje (1998), Ži­va du­ša (1999) i Šaj­ka­ški so­ne­ti (2008). Ob­ja­vio iz­bo­re po­e­zi­je: Či­stac (1997) I otac i ma­ti (2002) i Mleč (2004), Sve­tlost i zvu­ci (2005). Ob­ja­vio je knji­ge ese­ja, kri­ti­ka, pro­ze i po­le­mi­ka: Pro­kru­sto­va po­ste­lja (1988), Ples u ne­gva­ma (1998), Po­le­mi­ke i odu­šci, (2004); mo­no­gra­fi­ju Bran­ko (1984, 1985, 1990. i 1992); al­ma­nah Auh, što ži­vot uši­ma stri­že (1990); stu­di­ju i an­to­lo­gi­ju srp­skog na­rod­nog kra­ji­škog bla­ga Oj­ka­ča (1988, 1992, 1996, 2002, 2003, 2004). Ob­ja­vio Pri­če iz po­ta­je, (2007) i dra­mu Či­taj Tra­kla (1983). Pe­sme su mu pre­vo­đe­ne na en­gle­ski, ru­ski, ne­mač­ki, ita­li­jan­ski, fran­cu­ski, ki­ne­ski, špan­ski, polj­ski, ma­đar­ski, ma­ke­don­ski, slo­vač­ki, jer­men­ski, ru­mun­ski, ukra­jin­ski, gru­zij­ski, ru­sin­ski i slo­ve­nač­ki je­zik. Do­bit­nik je knji­žev­nih pri­zna­nja: Bran­ko­va na­gra­da Ma­ti­ce srp­ske, Vu­ko­va na­gra­da, Mi­lan Ra­kić, Pe­čat va­ro­ši srem­sko­kar­lo­vač­ke, Sken­der Ku­le­no­vić, Stra­ži­lo­vo, Kon­dir Ko­sov­ke de­voj­ke, Grb Srem­skih Kar­lo­va­ca, Ko­či­će­vo pe­ro, Pa­vle Mar­ko­vić Ada­mov, La­zar Vuč­ko­vić, Šu­šnjar i  Dnev­ni­ko­va na­gra­da. Ži­vi u No­vom Sa­du i ra­di kao di­rek­tor pe­snič­ke usta­no­ve Bran­ko­vo ko­lo u Srem­skim Kar­lov­ci­ma.