Rođen 1940. godine u
Skoplju. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu. Osnivač je i
teoretičar signalizma, srpskog (jugoslovenskog) neoavangardnog
stvaralačkog pokreta i urednik Internacionalne revije Signal.
Piše poeziju, prozu, eseje i bavi se multimedijalnom
umetnošću. Objavljene knjige poezije: Planeta (1965),
Signal (1970), Kyberno (1970), Putovanje u Zvezdaliju
(1971), Svinja je odličan plivač (1971), Stepenište (1971),
Poklon-paket (1972), Naravno mleko plamen pčela (1972),
Trideset signalističkih pesama (1973), Gejak Glanca Guljarke
(1974), Telezur za trakanje (1977), Insekt na slepoočnici
(1978), Algol (1980),
Textum (1981), Čorba od mozga (1982), Gejak Glanca
Guljarke (drugo prošireno izdanje, 1983), Chinese Erotism
(1983), Nokaut (1984), Dan na devičnjaku (1985), Zaćutim
jeza jezik jezgro (1986), Ponovo uzjahujem Rosinanta
(izbor iz poezije, 1987), Belouška popije kišnicu (1988),
Soupe de cerveau dans l Europe de l Est (1988), Vidov dan
(1989), Radosno rže Rzav (1990), Trn mu crven i crn (1991),
Ambasadorska kibla (1991), Sremski ćevap (1991), Dišem.
Govorim (1992), Rumen Gušter kišu pretrčava (1994),
Striptiz (1994), Devičanska Vizantija (1994), Glasna
Gatalinka (1994), Ispljuvak oluje (1995), U cara Trojana
kozje uši (1995), Planeta (zajedno sa poemom Putovanje u
Zvezdaliju, drugo prošireno izdanje, 1995), Smrdibuba
(1997), Zvezdana mistrija (1998), Električna stolica
(1998), Recept za zapaljenje jetre (1999), Azurni san
(2000), Pucanj u Govno (2001), Gori Govor (2002), Foneti
i druge pesme (2005), Plavi vetar (2006), Paralelni
svetovi (2006), Rana, reč i pesma (sa Dejanom Bogojevićem,
2007) i Zlatno runo (2007). Knjige proze: Tek što sam otvorila
poštu (epistolarni roman, 2000), Došetalo mi u uvo (šatro
priče, 2005), Prozor (snovi, 2006), Šatro priče (2007),
Laj mi na đon (Internet izdanje, 2007), Šoking-blu (šatro
roman, 2007), Kisnem u kokošinjcu (šatro žvake, 2008) i Boli
me blajbinger (šatro roman u 150 žvaka i 50 slika) (2009). Knjige eseja
i polemika: Signalism (1973), Signalizam (1979), Štep
za šumindere – ko im štrika creva (1984), Pevci sa Bajlon-skvera
i moja frka sa njima (1986), Dnevnik avangarde (1990),
Oslobođeni jezik (1992), Igra i imaginacija (1993), Haos
i Kosmos (1994), Ka izvoru stvari (1995), Planetarna
kultura (1995), Žeđ Gramatologije (1996), Signalism
Yougoslav Creative Movement (1998), Miscellaneae (2000),
Poetika signalizma (2003), Tokovi neoavangarde (2004).
Knjige za decu: Miš u obdaništu (2001), Blesomer (2003).
Antologije: Signalistička poezija (1971), Konkretna,
vizuelna i signalistička poezija (1975), Mail Art – Mail
Poetry (1980). Bookworks: Fortran (1972), Approaches
(1973), Signal-Art (1980), Zlatibor (1990), Šumski med
(1992). Poezija, eseji i intermedijalni radovi Miroljuba
Todorovića objavljivani su na više jezika u antologijama,
zbornicima, katalozima, listovima i časopisima: Italije,
Mađarske, Austrije, Nemačke, Francuske, Španije, Portugala,
Švajcarske, Češke, Poljske, Litvanije, Švedske, Rusije, Finske,
Islanda, Velike Britanije, Danske, Holandije, Belgije, SAD,
Kanade, Meksika, Urugvaja, Brazila, Nove Kaledonije, Južne
Koreje, Japana i Australije. Imao je dvanaest samostalnih, a
izlagao je na preko šest stotina kolektivnih međunarodnih izložbi
crteža, kolaža, vizuelne poezije, mejl-arta i konceptualne
umetnosti. Nagrade: „Pavle Marković Adamov”, „Oskar Davičo”, „Todor
Manojlović”, „Vukova nagrada”, nagrada Vukove zadužbine, „Zlatno
slovo”. Živi u Beogradu. |